Po stupnju prilagodbe razlikuju se:

• troglobionti  - vrste potpuno prilagođene na podzemna staništa da u normalnim uvjetima ne mogu preživjeti izvan podzemlja. Vodene troglobionte nazivamo stigobiontima;
• troglofili - vrste koje mogu normalno preživjeti u nekim površinskim staništima, ali mogu naraštajima živjeti i u podzemlju (tj. normalno se hrane i razmnožavaju);
• troglokseni - vrste koje se redovito pojavljuju u podzemlju, ali bar jedan dio životnih funkcija mogu obaviti samo vani. Najčešće je to ishrana; i
• slučajnici - sve ostale vrste koje se često nađu u podzemlju.

Povijesna fauna

Podzemnu faunu Dinarskog područja s okolinom možemo smatrati ne samo prirodnom, nego povijesnom i kulturnom baštinom. Ona ima povijesni značaj jer su špiljske životinje najprije bile otkrivene i istraživane na krajnjem sjeverozapadnom dijelu dinarskog krša, u slovenskom Krasu. Istraživanje se proširilo i na južne dijelove izgradnjom prometnih pravaca. Nešto dalje od krajnjeg jugoistoka Dinarida, u Skopskoj kotlini, prvi je put za ove prostore otkrivena intersticijska fauna.

Brojnost i rasprostranjenost podzemne faune

Postoje dva veća tipa podzemne faune:

• intersticijska fauna, rasprostranjena je po čitavom svijetu, u sitnim kanalićima među valuticama ili zrncima pijeska koja su zalivena vodom, u sprudu uz rijeku ili u žalu na morskoj obali. To su jako sitne životinjice milimetarskih dužina,
• špiljska ili pećinska fauna, znatno uže rasprostranjena, većinom je vezana uz krš.

Dinarska fauna

Krške špilje s faunom postoje na svim kontinentima, ali su špilje u dinarskom kršu daleko najbogatija faunom u svijetu! Do sada je samo u podzemnim vodama šireg dinarskog područja (tj. između Save i Jadrana) opisano gotovo 400 vrsta, što je bitno više nego igdje na svijetu. Slično je i s kopnenim špiljskim vrstama, ali za njih su podaci neprecizniji. Bogatstvo dinarske podzemne faune dokazalo se i pri evidentiranju najbogatijih špiljskih sustava u svijetu. Profesori Boris Sket i David Cuvler uspjeli su skupiti podatke za 20 špilja u svijetu kojima je utvrđeno po 20 ili više vrsta troglobionata. Među njima je čak šest dinarskih, od kojih pet u Sloveniji. Sustav Postojna-Planina vodila s 84 troglobionata, dok je Vjetrenica bila na drugom mjestu s oko 60 vrsta.

Vjetrenica

Prema podacima koji su u međuvremenu postali poznati, Vjetrenicu nastanjuju 92  troglobiontske vrste, što je stavlja na prvo mjesto u svijetu. Evo kratkog pregleda njezinih predstavnika:

• Ulazna fauna: najvažnija za nju fauna zidova (parijetalna fauna), koju uz ine predstavljaju: leptir mediteranska grbica (Triphosa sabaudiata) dvokrilac rojonosni komar (Limonia nubeculosa), kosac dugonošac (Nelima troglodytes), skakavac – kratkonogi (rod Troglophilus) i dugonogi dalmatinski špiljski konjic (Dolichopoda araneiformis), stonoga Apfelbekova špiljska dvojenoga (Apfelbeckia landefeldii), kratkonogi veliki kosac (Trogulus torosus) (u Bjelušici).
• Kopnena fauna u Glavnom kanalu: kornjaš apfelebekov antroherpon (Antroherpon apfelbecki), trčci (iz roda Neotrechus), kukac skokun (Collembola) i dvorepke (Diplura), stonoga staklasta kuglašica (Typhloglomeris caeca), grabežljivi lažipauk vjetrenička dinarija (Dinaria vjetrenicae) i drugi
• Veliko jezero je velik i mjestimično dubok bazen s glinovitim dnom u kojem uz 'sitniš', obitavaju kozice (dvije vrste roda Troglocaris) i bar dvije ponajveće vrste slijepih rakušaca; Vjetrenički slijepi rakušac (Niphargus vjetrenicensis), lopatasti slijepi rakušac (N. trullipes).
• Potočiće u gornjim dijelovima Vjetrenice, koji teku djelomično po ilovači a djelomično po pijesku i kamenju, uz druge naseljava hercegovačka špiljska kuglašica (Monolistra hercegoviniensis) i sićušni pužić lancaja (Lanzaia vjetrenicensis) te crvoliki špiljski cjevaš (Marifugia cavatica).
  "Špiljski higropetrik", naseljavaju kornjaš hadezija (Hadesia vasiceki), i Schaefernov rakušac (Typhlogammarus mrazeki)
  
  
• U Donjoj Vjetrenici ponekad se može vidjeti trogloksena ribica popovska gaovica (Delminichthys ghetaldii, syn. Phoxinellus g). Najmarkantniji je bodljikavi slijepi rakušac (Niphargus balcanicus).
  
  Uz stijene se zadržavaju kozice, a dalje pliva  vjetrenički rašljonošac (Troglomysis vjetrenicensis); toj je vrsti ovo jedino poznato nalazište! Ima tu i manjih slijepih rakušaca (Niphargus  spp.), pa i sićušnih veslonožaca (Copepoda).
• U Potoku Absolonova kanala najprimjetniji je Schaefernov rakušac (Typhlogammarus mrazeki), ali ima i drugih vrsta rakušaca, te hercegovačka špiljska kulašica (Monolistra hercegoviniensis), kozice roda Troglocaris, i puževa roda Orientalina te čovječja ribica (Proteus anguinus).